Balkanske Aktuelnosti 38/2017

Liberalizacija vanjske trgovine u Grčkoj, Bugarskoj, Rumuniji i Hrvatskoj se povećala na visok nivo nakon članstva ovih zemalja u EU. Vanjska trgovina ostalih zemalja Zapadnog Balkana se počela povećavati nakon potpisivanja Sporazuma o slobodnoj trgovini

Balkanske Aktuelnosti 38/2017

 

1990-tih godina Sovjetski Savez je bio veoma važan vanjsko-trgovinski partner balkanskih zemalja. Na današnjici najvažniji vanjsko-trgovinski partner svih balkanskih zemalja je EU. Ako se analiziraju podaci iz 2016. godine može se zaključiti da se 65% trgovine proizvoda zemalja regije realizovalo sa zemljama EU. Udio trgovine Makedonije i Rumunije sa zemljama EU prevazilazi procenat od 70, dok procenat u Srbiji, Albaniji, Hrvatskoj, BiH i Bugarskoj se kreće od 64-68%. Trgovina balkanskih zemalja sa EU mnogo brže se razvija od trgovine unutar regije.

Liberalizacija vanjske trgovine u Grčkoj, Bugarskoj, Rumuniji i Hrvatskoj se povećala na visok nivo nakon članstva ovih zemalja u EU. Vanjska trgovina ostalih zemalja Zapadnog Balkana se počela povećavati nakon potpisivanja Sporazuma o slobodnoj trgovini sa EU i pristupanjem Sporazumu o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi (CEFTA 2006) koji je potpisan 19. decembra 2006. godine u Bukureštu. Nakon potpisivanja ovih sporazuma ekonomija Zapadnog Balkana je postala otvorenija za vanjsku trgovinu a usljed povećanja vanjske potražnje došlo je do povećanja obima izvoza. No, i pored toga, u periodu od 2008-2016. godine povećanje uvoza u zemljama Zapadnog Balkana je obustavljeno, osim u Makedoniji i na Kosovu.

Na primjer, u periodu od 2008-2016. godine izvoz Kosova se povećao za 84%, Srbije za 63%, Makedonije za 53%, BiH za 44%. Kada se uporede obimi uvoza, može se zaključiti da je u istom periodu realizovano povećanje od 36% na Kosovu i 27% u Makedoniji, dok su ostale zemlje Zapadnog Balkana zabilježile ili pad uvoza ili su ostale na istom nivou.

I pored znatnog poboljšanja u parametrima izvoza, vanjska trgovina i deficit su i dalje problemi koji su u velikoj mjeri zastupljeni u makroekonomskim problemima balkanskih zemalja. Kao osnovni faktor povećanja deficita mogu se prikazati proizvodi u regiji koji se proizvode starom vrstom tehnologije i koji nemaju priliku da budu konkurentni na međunarodnom tržištu. Usljed činjenice da je do prije nekoliko godina udio državnog sektora bio jako veliki, konkurentnost nije razvijena što je blokiralo povećanje obima uvoza.

-5% je kritičan prag deficita tekućeg računa u odnosu na bruto nacionalni dohodak. U periodu od 2000-2016. godine zemlje OECD-a su zabilježile parametre od -1,7% do 0,3%. No, činjenica da je deficit tekućeg računa Crne Gore, Albanije i Kosova u 2016. godini iznosio od 9,2% do 19% predstavlja jako veliki problem. U ostalim balkanskim zemljama ravnoteža u deficitu tekućeg računa u periodu od 2009-2016. godine se postepeno smanjivala. No, ovo smanjenje je uglavnom uslovljeno činjenicom da se uvoz u Grčkoj, usljed ekonomske recesije, u velikoj mjeri smanjio. Sve dok se ne popravi konkurentna moć i zajedno sa tim povećanje vanjske potražnje za domaćim proizvodima, problem deficita tekućih računa će se nastaviti.

Kada se uporedi trgovina između 10 balkanskih zemalja, Albanije, BiH, Bugarske, Hrvatske, Crne Gore, Kosova, Makedonije, Rumunije, Srbije i Grčke, stvara se interesantna slika. 2016. godine Kosovo sa 52%, Crna Gora sa 45% i Srbija sa 34% su bili najviše ovisni od regije kada je u pitanju izvoz, dok su Crna Gora sa 46%, Kosovo sa 37% i Makedonija sa 27% bili najviše ovisni od regije kada je u pitanju uvoz. Udio Rumunije i Grčke u trgovini u regionu je najmanji, i jednocifrenom brojkom se može nazvati simboličnim.

Kada se analizira vanjska trgovina Turske sa balkanskim zemljama, može se zaključiti da su Rumunija, Bugarska i Grčka najvažniji regionalni trgovinski partneri Turskoj. U ukupnom izvozu kojeg je Turska 2016. realizovala na Balkanu, udio od 31% otpada na Rumuniju, 28% na Bugarsku i 17% na Grčku. U istom periodu uvoz Turske iz balkanskih zemalja izgledao je ovako: Rumunija 35%, Bugarska 34% i Grčka 17%. Kao što se može zaključiti iz podataka iz ove tri zemlje vanjski trgovisnki obim Turske sa balkanskim zemljama je na jako niskom nivou. Ako se uporedi sa 2010. godinom, može se zaključiti da su se udijeli Rumunije i Grčke 2016. godine u ukupnom vanjskom trgovinskom obimu Turske sa balkanskim zemljama znatno smanjili, a da su se udijeli Bugarske, Srbije i BiH znatno povećali.

Iako se vanjska trgovina Turske sa balkanskim zemljama 2016. godine povećala 15 puta u odnosu na 1989. godinu, ipak je udio regije u ukupnom obimu vanjske trgovine Turske na malom nivou. 2016. godine udio 10 balkanskih zemalja u ukupnom izvozu Turske je iznosio 6,1%, dok je izvoz iznosio 3,2%.

Kada se analizira obim vanjske trgovine regije Balkana po zemljama, onda Turska kao vanjskotrgovinski partner zauzuma jako bitnu poziciju. Na primjer, udio Turske u ukupnom izvozu Bugarske i Grčke 2016. godine iznosio je redom 8% i 5,4%. u isto vrijeme udio Turske u ukupnom izvozu Kosova i Makedonije je iznosio 10,3% i 7,9%.

 



Povezane vijesti