Aktuelnosti iz zemlje i svijeta 25/2017

Teror i doba licemjernosti

Aktuelnosti iz zemlje i svijeta 25/2017

İbrahim KALIN

Posljednji teroristički napad PKK je jedva spomenut u međunarodnim medijima. Sa izuzetkom Daily Sabaha i nekolıko turskıh medijskih kuća na engleskom jeziku, svijet ignorisao tragičnu smrt mlade djevojke, jer se to ne uklapa u narativ PKK ili njegove sirijske produžnice YPG. Nisu se mogle vidjeti ni izjave osude ili saučešća od onih koji ne propuštaju priliku da opravdaju PKK i propovedaju o važnosti dijaloga i pregovora o borbi protiv terora,  Ovo je još jedan podsjetnik na činjenicu da živimo u doba terorizma i hipokrizije sa dvostrukim standardima koje je teško vidjeti nigdje drugdje u novijoj povijesti.

PKK ima dugu povijest uzimanja za cilj prosvetnih radnika, civilnih političara i drugih ne-boraca. Od 1984. godine, grupa je preuzela odgovornost za smrt više od 150 prosvetnih radnika. Napadi protiv nastavnika su dio većih napora da se naškodi autoritetu državnih organa, negiraju obrazovne mogućnosti uglavnom kurdske djece i da se obeshrabre drugi nastavnici od uzimanja poslova u istočnim i jugoistočnim gradovima. Neki od najtraumatičnijih napada PKK su bili zapravo kada su ciljani prosvetni radnici i odgajatelji.

U septembru 1994. godine, na prvi dan škole, teroristi PKK oteli su šest nastavnika u državnim školama iz njihovih domova u Tundželiju, izveli ih na gradski trg kako bi ih pogubili, a uz to su na gledanje primorali lokalno stanovništvo. Mjesec dana kasnije, četiri nastavnika su ubijena od strane terorista PKK u Tekmanu, naselju grada Erzuruma. Bez sumnje ove vijesti su uzele mjesto u medijima. Ali nikada nije ta medijska pažnja dostigla nivo toliki da ostane upečatljivo kod ljudi jer bit o pokvarilo licemjerni narativ o dobroti terorista PKK i o tome kako su oni humanisti-borci za slobodu i borci protiv ISIS-a.

PKK je počinio veliki broj napada na nenaoružane snage sigurnosti, za koje se smatra da nisu borci prema međunarodnom pravu. Između ostalog, u maju 1993. godine terorista PKK ubio je hladnokrvno 33 nenaoružana vojnika na Bingöl-Elazığ autoputu u istočnoj Turskoj. U napadu decembra 2016 automobila bombe na vojnu kasarnu u Kayseriju, najmanje 13 vojnika je ubijeno, a  36 ranjeno. Njemački i austrijski mediji koji šire propagandu su ovaj napad pohvalili. Kada se ovo pitanje pokrene pred evropskim zvaničnicima, kriju se iza slobode izražavanja. Od kada se sloboda medija zloupotrebljava za širenje terorističke propagande? Da li će zapadne vlade dopustiti veličanje terorizma pod bilo kakvim izgovorom?

Apsolutno da ne. I ne samo to, oni će pooštriti mjere sigurnosti kako bi zaštitili svoje građane kao što su to uradili, s pravom, nakon svakog terorističkog napada u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. To je njihovo pravo i niko ih ne treba kriviti. Ali, zašto se suočavamo sa ovim dvostrukim standardima i hipokrizijom kada je u pitanju Turska borba protiv terorizma? Iz mnogo uglova, ovo je tipičan "bon pour l'Orient"(to je dobro za istok) stav. Eurocentrizma je još uvijek vrlo živ u arterijama sadašnjeg svetskog sistema.
U ovom pristupu, terorizam je vrlo loš i hitan globalni problem kada škodi zapadnim interesima. Međutim, Evropa to shvata kao manji problem kada terör pokazuje svoje ružno lice na nekom drugom mjestu. Ali ovo je samoporažavajući pristup. Živimo u doba rastuće međuzavisnosti i niko nije siguran u ovom nesigurnom svijetu dok god svi nisu na sigurnom. Novija istorija terorizma nas je u najmanju ruku trebala naučiti lekciju.
U posljednjih nekoliko godina, zapadni mediji su PKK / YPG teröriste predstavljali kao uzor. U oktobru 2014. godine, dok su se sukobi između Islamske države i YPG nastavljali u Kobaneu, francuski časopis Marie Claire je kritikovan za objavljivanje i pohvalu slike djece vojnika, u dobi od 12 i 14 godina u YPG redovima. Priznajući da djeca nisu u dobi "vojnika", urednici magazina opisali su ovo dvoje djece kao uticajne ličnosti. Ali ne jenjava koordinirana kampanja zataškavanja zločina PKK i davanja im novog imidža. U martu 2017. u članku The New York Times-a govorilo se o dvije terorističke struje u Turskoj; sekularnim Kurdima i ISIS-u, dok niko nije pomenuo PKK.  U drugoj vijesti se kaže da lideri terorističke organizacije PKK šalju kako muškarce tako i žene da ubijaju nevine çivile te da na taj način dokazuju da se zalažu za spolnu ravnopravnost. 

 
U najmanju ruku zaprepašćujuće je to na koji način je smrt  Şenay Aybüke Yalçın bila zastupljena u medijima ili nedostatak vijesti o tome. 
Samo zato što svijet ne želi da vidi da teroristi PKK ubijaju, maltretiraju i ugnjetavaju svakoga na svoj način, ne čini žrtve manje stvarnim ili zločine manje važnim. Da stvar bude gora, to je ista grupa koja kontrolira velike dijelove sjeverne Sirije i koja se optužuje, prema Amnesty International i drugima, za ratne zločine nad nekurdskim stanovništvom i pripadnicima suparničkih kurdskih grupa i tjera ih da napuste zemlju ili ih zatoči.  Opet, neke od tih činjenica su na neki način objavljene u zapadnim medijima. Ali oni nikada nisu postali sveobuhvatni narativ i priča koju će ljudi zapamtiti i ne postaje priča ponovljena milion puta u bezbroj medija i političkih krugova.

U međuvremenu, mladi prosvetni radnici kao što je bila Şenay Aybüke Yalçın, koji je stavio veliki smajli na svoj Facebook profil povodom  zaposlenja u državnoj školi u Batmanu u oktobru prošle godine, i dalje rizikuju svoje živote kako bi dali priliku hiljadama ugrožene djece da grade  svjetliju budućnost. Moralna je odgovornost njegovati uspomenu na njih i nastaviti borbu protiv dvoličnosti diskursa terorizma.

 



Povezane vijesti